Čemu su nas naučili Vatreni – skromnost, poniznost, samodisciplina, timski duh i domoljublje ključni za uspjeh naše reprezentacije
Identitet nam daje odgovor na dva pitanja: „Tko smo mi?“ „Tko smo mi u očima drugih?“. Identitet dijelimo na osobni identitet i društveni identitet, a pojedinac može usvajati više identiteta. Kao što pojedinac posjeduje identitet tako i nacije imaju svoja identitetska obilježja i čimbenike koji na to utječu. Jedan od značajnih čimbenika koji ima izravan utjecaj na formiranje i održavanje nacionalnog identiteta je sport. Hrvatski sportski reprezentativci uče nas kako voljeti svoju domovinu, uče nas domoljublju, odanosti i predanosti. Prvi nastup hrvatskih sportaša na Olimpijskim igrama bio je 1992. na Zimskim olimpijskim igrama u Albertvilleu te iste godine na Ljetnim u Barceloni. Može se reći da od tada do danas hrvatski sportaši zauzimaju izuzetno značajan dio u promicanju hrvatske države i hrvatskog nacionalnog identiteta. Devedesetih, kada je nastala samostalna i neovisna hrvatska država, sportski uspjesi hrvatskih reprezentanata na globalnoj razini bili su posebno značajni za popularizaciju simbola hrvatskog nacionalnog identiteta kao i za predstavljanju hrvatske države na javnim prostorima i političkoj sceni.
Budući da je to bilo vrijeme kada je Hrvatska država bila u jeku rata, napadnuta od strane Srbije, osjećaj nacionalnoga jedinstva koji se širio sa sportskih terena bio je od iznimnog nacionalnog interesa. Sportski uspjesi imali su povoljan učinak na stvaranje osjećaja povezanosti i nacionalnog jedinstva, budili su osjećaj ponosa i vjere, poticali pozitivni patriotizam i davali nadu za bolju budućnost. Sve to bilo je potrebno hrvatskom narodu kako bi se mogao nositi s ratnim strahotama i izboriti pobjedu u Domovinskom ratu. S druge strane, narod koji pati, a posebno hrvatski branitelji, bili su izvor motivacije i snage sportašima za postizanje vrhunskih uspjeha.
Na tu zajedničku povezanost ukazali su nogometaši u dokumentarnom filmu „Generacija 98“. U navedenom dokumentarcu Slaven Bilić izjavljuje: “Svi Vatreni su s time dobili još jedan motiv više da usreće te ljude i da igraju za njih. Imali su još jedan dodatni motiv. Meni je tako bilo, to je jedan osjećaj koji ne možeš definirati, ali najbliži je sramu. Nisi ti ništa nikome oteo niti je tko zbog tebe izgubio, ali možda neku odgovornost da mu daš nešto. Da nije bilo rata ne bi bilo kockastog dresa, ne bi bilo Vatrenih, ne bi bilo nas, ne bi bilo Hrvatske”. Nadalje Aljoša Asanović ističe kako bi volio biti doma ili u bilo kojem dijelu Hrvatske samo da vidi te ljude, pri čemu misli na hrvatski narod, jer kako kaže „Ovo ljudima to triba“. Zvonimir Boban također napominje kako je sila koja ih je pokretala bio hrvatski narod („Naš turbo je bio naš narod“) koji se napatio i smatra da je odgovornost nogometaša bila u tome da narodu vrati radost preko nogometa.
Isti taj fenomen povezivanja nacije sa sportašima i sportaša s nacijom (fuzije identiteta) mogao se vidjeti na brojnim uspjesima drugih naših sportaša: rukometaša, vaterpolista, tenisača, skijaša i brojnih drugih. Značajan primjer imali smo priliku vidjeti nakon osvajanja srebrene medalje Hrvatske nogometne reprezentacije 2018. godine u Rusiji. Nakon Rusije većina nogometaša izjavila je kako su osjećali da nacija diše s njima te im je to bio dodatni poticaj za maksimalno davanje na terenu, a gledatelji su izjavljivali kako su svim svojim bićem uz reprezentaciju.
Danas ponovno svjedočimo uspjehu naših sportaša, nogometaša. Danas ponovno Hrvatska diše kao jedno tijelo, sreća je obuzela srca brojnih i svi zajedno veselimo se uspjehu naših vatrenih. Ovo euforično iskustvo povezuje nas nevidljivim ali neslomljivim nitima koje trajno ostaju u nama. Zajednička iskustva pobjeda i poraza koja smo doživjeli s naši vatrenima izbrisala su granicu između naših identiteta i identiteta cijele nacija.
Čemu nas je naučila naša reprezentacija, što je ono što odlikuje i po čemu su posebni. Rekla bih da su to vrijednosti koje žive i koje ih vode kroz cijeli ovaj proces. Skromnost, poniznost, samodisciplina, timski duh i domoljublje ključne su vrijednosti koje su ovu reprezentaciju vodile prema cilju i koje nisu dale da niti jedan kotačić iskoči iz kruga. Vrijednosti u kojima je svaki kotačić jednako vrijedan jer je dio tima u kojem dišu svi za jednoga i jedan za sve. Način na koji naš kapetan hrabri Livakovića posebno me je dirnuo i jasno je oslikao kolika ljubav, povjerenje i međusobno poštovanje i uvažavanje vlada među našim reprezentativcima.
Vrijednosti su naši pokretači, one usmjeravaju naše ponašanje i kada ih jednom usvojimo postaju standard po kojem djelujemo, postaju naša unutarnja smjernica pomoću koje raščlanjujemo što treba napraviti, a što ne, što je prihvatljivo, a što nije. Vrijednosti predstavljaju jedan od esencijalnih fenomena psihe čovjeka, kao i jednu od karakteristika po kojoj se ljudi najviše međusobno razlikuju. Posjeduju određenu sposobnost transformacije do koje dolazi zbog utjecaja različitih faktora.
Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta “Domovinski rat u društvu” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Izvor: IDENTITET.HR